Osnovna škola "Ivana Brlić - Mažuranić" Slavonski Brod

            U utorak, 18.11.2014., u školi smo razgovarali o Vukovaru. Na taj dan se svake godine obilježava sjećanje na njegov pad u Domovinskom ratu – na uništene gradske zidine, na tolike razorene obitelji, uplakana lica majki i djece, ali i na srčanu borbu vukovarskih branitelja.

            Učenici 2.a razreda (srećom) nisu tome svjedočili, ali im je taj dio poznat po pričama njihovih roditelja, baka i djedova.

            Nakon razgovora o tom nesretnom danu koji se urezao u hrvatsku povijest, nakon odgledane reportaže o istjerivanju Vukovaraca iz njihovih domova te najpoznatijih domoljubnih pjesama (videospotova) toga vremena, učenici 2.a razreda su trebali napisati pismo svom (izmišljenom) vukovarskom prijatelju.

            Što im se nalazilo u srcima, možete pročitati u nastavku.

*     *     *

Dragi Antune!

Meni je jako žao što je rat uništio tvoju kuću. Da sam ja tada bila rođena, primila bih te u svoju kuću. Dala bih ti hranu, vode i igračke da se možeš igrati. Jako mi je žao tvoga grada. I jako mi je drago što si ti preživio. Najviše se prisjećam tvoga grada 18.studenog. Žao mi je!

(Antea Mišić, 2.a)

Draga Ivana!

Jako mi je žao što si doživjela rat. Žao mi je tebe, Vukovara i ljudi u njemu. Voljela bih da to nitko nije doživio. Nemoj biti tužna – rata više nema! Budi sretna da i ja budem sretna. Šaljem svoje poljupce tebi i cijelom Vukovaru.

(Lora Kajić, 2.a)