Tužno sjećanje i obilježavanje

Obilježili smo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Cijela škola uključila se u ideju paljenja lampiona na školskom igralištu . Učenici zajedno sa svojim učiteljicama, razrednicima i predmetnim učiteljima tijekom cijelog dana, a prema svojim rasporedima, izlazili su na školsko dvorište i lampionima oblikovali riječ Vukovar. Ništa nam nije bilo teško i usprkos kiši ideja je zaživjela, što govore i fotografije. Obilježavanju su se pridružile i područne škole u Varošu i Gromačniku gdje su učenici uz školsku ogradu postavili lampione za sjećanje. Svima nam je teško na ovaj dan. S tugom se sjećamo žrtava i ljudi koji su proživjeli ovu strašnu tragediju na samom pragu 21. stoljeća. Iako su današnji učenici premladi i nisu osobno doživjeli ratne događaje, čuli su brojne priče svojih bližnjih o ratnim stradavanjima. Posebno oni čiji su bake, djedovi, roditelji također morali napustiti svoje domove. Željeli smo ovaj dan obilježiti kako se ovako nešto ne bi  zaboravilo ali također kako bi se pamtila strahota rata. Ona ne treba biti povod mržnji već podsjetnik da se ovako nešto nikada ne ponovi. Zato prilažem citat legendarnog vukovarskog novinara Siniše Glavaševića… sa željom da se sjećamo ali i radimo na ljepšoj i boljoj budućnosti u miru.

                                                                                         Ivana Krešić

1.a

1.b

1.c

Škola u Gromačniku 1., 2., 3., i 4.d

2.a

2.c

3.a

3.b

3.c

4.a

4.b 5.a

5.c

6.a i 6.b

7.a

8.a

8.b