Učiteljica nas je na satu Likovne kulture uvela u temu kroz Power Point prezentacije i videozapise. Mi učenici imali smo slobodu da to sve prikažemo na papiru.
Svatko od nas je slikao ono što je na njega ostavilo dojam. Netko je slikao porušeni vodotoranj, netko tenkove kako razaraju grad...

Na satu Hrvatskog jezika učili smo pjesmu „Uvijek mislim Vukovar" autora Nikole Jukića.

Taj dan smo oko vrata svi imali izrađena crvena srca na kojima je pisalo „Vukovar u mom srcu".

Bilo je jako lijepo i svečano!

Kao šećer na kraju, sutradan smo (unatoč kiši koju od uzbuđenja nismo ni osjetili) na školskom igralištu zapalili lampione. Njima smo ispisali riječ „VUKOVAR".
Pridružila nam se i naša ravnateljica pred kojom su neki učenici izrecitirali gore spomenutu pjesmu „gradu heroju“.

Lampioni su žarko svijetlili puni ljubavi za sve branitelje i sve žrtve Domovinskog rata i puni podrške za sve one koji su izgubili svoje bližnje u Domovinskom ratu. 

Kada se spustila noć, riječ VUKOVAR blistala je na mjesečini i svjetlucavim zvjezdicama, pričajući tužnu priču grada Vukovara.

Barbara Franić, 4.a