U subotu, 21. ožujka, okupilo nas se četrdesetak u malom, pitoresknom selu Matković Mala, podno Dilj gore. Naš cilj bio je osvojiti najviši vrh Dilja – Degman – te posjetiti Sovsko jezero, za koje se vjeruje da je ostatak davnog Panonskog mora.
Put nas je vodio kroz voćnjake i šumu. Na naše iznenađenje, blata gotovo da i nije bilo, osim ponekog kolotraga ispunjenog vodom. Upravo su te male barice bile pravi primjer žive prirode – prepune nakupina žabljih jajašaca.
Nakon uspona kroz šumu stigli smo do kamene oznake vrha – Degman (461 m nadmorske visine), najvišeg vrha Dilj gore. Iako brojka ne zvuči impresivno, uspon nas je itekako zagrijao i pošteno smo se oznojili.
Nastavili smo put preko livada i vidikovca te se spustili prema jezeru. Sovsko jezero, tiho i pomalo skriveno, smjestilo se u podnožju, okruženo šumom. Oko njega vodi drvena šetnica koja podsjeća na Kopački rit – idealno mjesto za odmor, uživanje i okrjepu.
Na povratku nas je čekalo još malo uspona, a zatim spust koji nas je vratio u Matković Malu. Još jedan uspješan izlet je iza nas – još jedan dan proveden u prirodi, na svježem zraku i u kretanju prema zdravlju.
Vidimo se uskoro na novim avanturama – sljedeća postaja je brodska manifestacija „Od Ivane do Tadije“.
učiteljica Ivana Krešić
